Kimberliziran

18 studeni 2015

Rambler zaglavljen u Kimberliju - Natječaj

Povratak iz Grikvaštada je bio epski. Sedeo sam skroz pozadi uz vrata teretnog dela aviona i morao da pazim na kozu. Jedna lepa crno bela dugodlaka unezverena koza koja mi se zavukla u rebra i odatle nije izmicala do Kimberlija. Tamo utvrdim da moja povratna karta ne važi, iz nekog sasvim glupog razloga, koji su mi pola sata objašnjavali ali nisam uspeo da skapiram zašto. Morao sam da čekam i to moranje sam morao da podelim sa Kimberlijem za koji ni izdaleka nisam bio spreman. Jer... Jer me je odmah sa izlaznog terminala ćapila vlasnica koze i navalila da mi se oduži na najstariji mogući način. To što je bila crno crna nije najstrašnije. Najstrašnije je bilo to što nisam mogao da se zahvalim i odem na pivo.

Kimberli je rudarski gradić (nekada bio mali) sa najdubljom rupom na svetu iz koje je kopan kimberlit, dubinska magmatska stena koja je zbog vrrrrlllloooo sporog hlađenja u sebi sadržala dijamante ponekad iznenađujuće veličine. Rupa je posle nekog vremena bila popunjena vodom ali ja nisam imao čime da popunim vlasnicu koze. Definitivno mi je falilo malo... Pa falilo mi je na sve strane dok nisam shvatio da ću se izbrukati. Epski! U kritičnom trenutku se setim mudrosti jednog od domaćih rokera čiji je moto u jednoj zbirci pesama bio "Dok je tu prst, ne mora da bude čvrst". Ostalo je već istorija.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.